Savremeni covek moze da veruje
bataem | 27 Oktobar, 2008 07:50
Moze li svaka osoba da veruje u Boga? Moze pod uslovom da ima zdrav razum i volju da spozna duhovnu stvarnost. Ovo drugo iskljucivo je stvar same osobe i zavisi od licnog opredeljenja, za razliku od razuma koga covek ili ima ili nema u zdravom stanju. Kada osoba nakupi u svojoj svesti kriticnu masu licnih dokaza da Bog postoji, i da je ona Njemu draga, tj. kada dozivi prosvetljenje, tada pocinje da veruje odnosno ima veru. Kao sto se iz ovoga vidi, vera i znanje su tesno povezani. To je kao lice i nalicje jedne iste stvari. U uslovima gresnosti, moglo bi se reci, da vera prouzrokuje znanje, a da znanje sa svoje strane pojacava veru, ili da je podstice, a da verovanje vodi ka vecem znanju. Ocigladno da i ovde postoji povratna sprega kako god posmatrali odnos izmadju vere i znanja. Sada bih mogao da dam svoju opstu definiciju vere: vera je motor sticanja znanja u uslovima gresnosti koji vladaju na planeti Zemlji. Da ne bi doslo do nesporazuma zelim da istaknem da prema Bibliji i vera ima svoj kraj.(1 Pet. 1:9) To ne znaci da ce sticanje znanja prestati nakon ispunjenja cilja vere, naprotiv ono ce dobiti novi nesluceni zamah. To mozda znaci da vera i znanje ipak nisu ''organski '' povezani, ali je ona neophodna za sada, zbog gresnosti, kao sto je teskom invalidu neophodno prevozno sredstvo da bi recimo otisao do grada. Stim u vezi, jer osecam da je potrebno da jos malcice pojasnim ovu stvar, postavio bih pitanje zasto je u opste potrebno uplitanje vere u procese spoznaje. Razlog tome je cinjenica da je covek stvoreno dakle ograniceno bice sa jedne strane, a sa druge on je i bice sa gresnom prirodom, koje je svojim vlastitim izborom postalo takvo! Njemu su zbog toga za sada fondovi Bozijeg znanja nedostupni i on je upucen u tom procesu, da kroz veru nadomescuje taj hendikep, i zato ipak ima mogucnost dokle god zivi da unapredjuje svoje znanje sluzeci se verom kao pomocnicom, koja je, obzirom na njegovu situaciju, neophodna da bi se stekla visa spoznaja.